Govor Glavnog muftije na prijemu u Novom Pazaru 27.03.2010. - Da bismo ostvarili svoju slobodu, pored vjerskog, potrebno nam je i nacionalno jedistvo. Ovo što će se desiti na izborima za Bošnjački nacionalni savjet jeste velika šansa. Ne jedina, da budem vrlo jasan, ali ogromna šansa ostvarivanja potpunog nacionalnog jedinstva.

U vremenima tuge sjetimo se radosti, u vremenima bolesti sjetimo se zdravlja, u trenucima kada svjedočimo nečiju smrt sjetimo se života. A onda kažemo ono: „Eto šta je život.“ A dotle kao da nemamo ni zdravlja, ni radosti, ni života. Živimo po nekom rutinskom ritmu, po nekoj navici.

Prisjećam se toga dana kada su donešene istorijske odluke u ovoj sali, a potom svečani dio  nastavljen na platou ispred, sjećajući se te silne energije koja je zračila među ljudima i u radnom i u svečanom dijelu. Uobičajeno je kada se nešto važno dešava da se donose neke krupne odluke, da se u ljudima osjeća energija, zbog cilja velikog, zbog namjere velike, ali i zbog očekivanja velikih. Međutim, iako sa puno optimizma, ali nekako je u mojoj svijesti visilo pitanje da li će nakon nekoliko godina od donošenja tih odluka, u onim ljudima koji su donosili te odluke, kao i u onim ljudima što su ih podržavali na tom putu, biti toliko energije ili će se ona ispariti, da li će se oni zamoriti ili ne.

U prepunoj Velikoj sali Mešihata Islamske zajednice u Srbiji održana promocija knjige „Islam u svjetlu nauke i filozofije“ rahmetli Vehbije-ef. Hodžića. "Pređašnja ulema je uspjela da sačuva  vjeru i prenese je nama kao žaravicu na dlanu tako da to danas nije više žeravica već baklja", rekao je Glavni muftija na promociji.

Muslimani Bošnjaci i Albanci su vrlo često bili „gorivo“ za unutarskupštinska prepucavanja između različitih političkih partija, koje su okupljale većinsko stanovništvo. Nakon Sjeničke deklaracije, na kojoj su tretirana pitanja od značaja za muslimansko-bošnjački korpus, još jedan skup koji je održan godinu dana kasnije, zavređuje veliku pažnju. Naime,  kongres muslimana sa juga održan je 17. decembra 1919. godine i narednih dana u Skoplju.

„Prepustite to nama. Mi imamo rješenje. Kada naše trupe dođu na Drinu dat ćemo Turcima 24 do 48 sati da se vrate u pradjedovsku vjeru. One koji se ne budu pokrstili, zaklat ćemo na isti način kao što smo to već uradili u Srbiji.“

Ponekad su podjele tu radi geografije, ali su uvijek tu da podijele ljude. Opet ka Beogradu, dole ka Beogradu, a “ovi” govore da je to gore a gore rijeke ne teku, već dole i dole i u Crno se ulivaju.

Istanbul, prijestolnica Osmanskog carstva, priča je za sebe. Vjerovatno jedna od najvećih i najprometnijih svjetskih metropola danas. Grad koji ima najviše stanovnika i grad kroz koji dnevno prođe najviše turista. U prilog konstataciji da je to grad koji se u zadnje vrijeme geografski najviše širio govori i podatak da je nekada, nakon prelaska turske granice u Edrenama, pri ulazu na autoput stajao saobraćajni znak, tabla na kojoj je pisalo „Istanbul 280 km“, a sada stoji „Istanbul 230 km“. Obzirom da smo u Istanbul stigli u nedjelju u jutarnjim časovima, imali smo skoro cijeli dan na raspolaganju, kako za odmor tako i za slobodne aktivnosti, što su hadžije i iskoristile.