Stav islama po ovom pitanju je jasan i glasi da niko nema pravo miješati se u Božje odredbe i da je svako dužan liječiti se.

Svima je poznato koliko je vakufske imovine oduzeto, oteto, uzurpirano, koja se i do dan danas ne vraća islamskoj zajednici, bez obzira što postoji zakon o vraćanju.

Islam ne zabranjuje da pripadnici islama grade i imaju dobre odnose sa svojim susjedima, već naprotiv, insistira na njima.

Po propisima vjere islama dato obećanje se mora ispuniti. Ukoliko se ne ispuni čini se grijeh prema Gospodaru, a osoba sebe svrstava u red licemjera, munafika, ljudi slabog karaktera, slabih vjernika, to jest ljudi kojima se  ne smiju povjeravati odgovorne funkcije u društvu.

PITANJE: Jedan naš čitalac nam se obratio sljedećim pitanjem: „Obzirom da postoje različita tumačenja naše pojedine „uleme“ u pogledu učešća pripadnika islama u dešavanjima koja su proizvod i posljedica življenja muslimana u neislamskim društvima, od kojih je vrlo važno i pitanje izbora, zanima me Vaše mišljenje u pogledu kakav treba biti stav vjernika prema izborima koji se održavaju, bilo da je riječ o onima na kojima se bira vlast i predstavnici u njoj, na lokalnom ili državnom nivou, ili aktuelnim izborima za Nacionalni savjet?“

PITANJE: Jedan naš imam se obratio sa zahtjevom za savjet u pogledu imamskog djelovanja i imamske uloge, u kojem između ostalog kaže: „Imajući u vidu da vrijeme i situacija u kojima živimo donose različite probleme, različite izazove, vrlo često se mi imami nađemo u neugodnoj situaciji. Od nas se traži mišljenje ili stav, koji ukoliko izrazimo jasno nekada ne bude po volji svima koji slušaju. Kako postupiti u takvim situacijama, da li se uzdržati od bilo kakvih komentara, dozvoliti da stvari teku mimo našeg uključivanja, ili se uključiti i uzeti aktivno učešće u događajima oko nas, makar to i ne bilo po volji svih ljudi u džematu?“

PITANJE:  Jedna naša čitateljka nam se obratila pitanjem u kojem kaže: „Jedan moj rođak živi i radi u Beogradu, u jednoj banci kao vodoinstalater, ima i dežurstva, i tom prilikom mora da je na određenom mjestu, što znači da ne može da se povuče sa njega kako bi klanjao, a i pored toga ima određene strahove jer ne može da ispoljava svoj islam. Moj otac mu je rekao da može da klanja sjedeći na stolici, čime sebe ne bi izlagao opasnostima, jer poznato Vam je kakva je situacija u Srbiji. Da li je ispravno postupio i šta je najbolje za ovog čovjeka?“

PITANJE: U prošlom broju „Glasa islama“ govorili ste o zabrani učestvovanja u igrama na sreću i istakli da one donose korist samo organizatorima. Pitanje kojeg se niste dotakli, a koje mene zanima, jeste pitanje kladionica i sportske prognoze, koje su toliko uzele maha da se može reći da u njima učestvuje mnogo veći broj nego što je slučaj sa igrama na sreću, pa čak se može naići da u njima učestvuju i neki koji dolaze na džumu ili bajram namaz. Zanima me da li je sportska prognoza i dobici koji se mogu ostvariti dozvoljena muslimanima i kakav je status i posljedice učestvovanja u ovoj djelatnosti?