Islamski ibadeti su vrlo raznovrsni: neki od njih se vrše riječima kao dova, spominjanje Allaha dž.š. (zikr), naređivanje dobra, odvraćanje od zla, poučavanje onoga ko ne zna, upućivanje zalutalog i slično tome.
Neki se vrše djelom: pokretima tijela kao namaz, imetkom kao zekat, ili zajedno i tijelom i imetkom kao hadž i borba na Allahovom putu.

„To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga o tome ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist čestitih biti.“ (Hud, 49)

Mnogi učenjaci, uključujući i muslimanske, dali su svoj veliki doprinos razvijanju svih vrsta nauke što je dalo jak impuls afirmaciji savremene islamske misli i samim tim napretku nauke na svim poljima.Tako su muslimani zaslužni za razvoj društvenih nauka, prihvatajući sve druge narode u punoj jednakosti i toleranciji. Muslimani su zaslužni za razvoj astronomije, što i danas svjedoče mnoge zvijezde koje u evropskim jezicima nose arapska imena. Ibn Rušd je otkrio postojanje pega na Sunčevoj površini. Reforma kalendara koju je izvršio Omer Hajjam prevazilazi po savršenstvu reformu gregorijanskog kalendara. Botanička enciklopedija od Dinaverija (umro 899.) sastavljena od šest velikih tomova, napisana je čak prije nego je sa grčkog jezika prevedeno ijedno djelo o botanici. Čuveni učenjak Silberg je rekao: „Poslije hiljadu godina istraživanja, sva grčka botanika nalazi se u djelima Diskorida i Teofrasta; ali prvo muslimansko djelo od Dinaverija iz ove oblasti prevazilazi ih po nivou i iscrpnosti.“ Dinaveri je opisivao ne samo izgled biljke nego i njene hranljive kvalitete, farmakološke i druge osobine, on ih je klasificirao, govorio o njihovim postojbinama itd.

Islamsko-kršćanski odnosi su izgubili svoju originalnost usljed nasilja i sukoba. To je počelo krstaškim ratovima, preko kolonijalizacije do modernih političkih ideja. Krstaški ratovi su oblikovali zapadnu svijest i imaju uticaja u međusobnim odnosima sa muslimanima.

Svakim danom sve je više povratnika, sve je više onih koji se žele ukrcati u tu ogromnu lađu koja prima sve one koji se daviše u sumracima stranputica. Oni dolaze sa vidnim umorom, njihova tijela su izmorena, njihove mašte su premorene, a kako i ne bi - oni su bili nosioci i sljedbenici praznih propalih teza, njima se filozofija poigrala kao što se morski talasi igraju sa pjenom koja nikom hajira ne donosi. Oni dolaze i slobodno ulaze, osjećaju se slobodni, rasterećeni, poslije toliko godina srljanja i teturanja izjavljuju javno i glasno: „Uzimamo za Gospodara Allaha, za poslanika Muhammeda a.s. i vjeru islam.“ Brod islama sliči ledolomcu koji spašava one koji su već bili na ivici, daje im snage, živahnosti i smjelosti, daje im svjetlo pomoću koga nastavljaju put, ali sada mirnim vodama, koje više nisu opasne. Ovaj spasonosni brod isti je kao i Nuhova lađa: ko se ukrca - spašen je, a ko ostane, ili neće - neka se uspenje na najviše brdo i neka pokuša da se spasi!

Kur’an je, vjerovatno, najčešće čitana knjiga na svijetu, sigurno najviše učena napamet, a moguće i najuticajnija u životu ljudi. Interpretiran kroz četrnaest vijekova u muslimanskom svijetu on nije kod vjernika izazvao zasićenost. Prije bi se moglo reći da je kroz ponavljanje ljubav prema njemu rasla iz dana u dan.

Allah dž.š. u Kur'an-i-kerimu kaže: „A malo je zahvalnih među robovima mojim.“ (Sebe',13)
Ebu-Abdurrahman Es-Sulemi veli: „Namaz je zahvalnost, post je zahvalnost i svako dobro koje učiniš u ime Uzvišenog Allaha je zahvalnost, a najbolja zahvalnost jeste El-Hamd (to jest da čovjek iskreno zahvaljuje Allahu riječima el-hamdulillah - hvala Allahu).“

Od Abdullaha ibn Amra ibn Asa r.a. se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: „Veliki grijesi su: Allahu pripisati druga, neposlušnost prema roditeljima, ubiti nedužnu osobu i zakletva gamus (lažna
zakletva koja će čovjeka baciti u džehennemski ponor).“ (Hadis prenosi Buharija)