Glas islama

Islam ne zabranjuje da pripadnici islama grade i imaju dobre odnose sa svojim susjedima, već naprotiv, insistira na njima. PITANJE: Sin mi klanja svih pet dnevnih namaza, ali malo je popustio u školi. Je li mi grijeh da mu zabranim da ide u džamiju, a svaki namaz da klanja kući?

ODGOVOR: U pitanju nije navedena starosna dob djeteta o kome je riječ, koju je važno poznavati kako bi se donio stav u pogledu postupka sa njim.
Međutim, ono što mogu reći jeste da roditelji za „popuštanje“ djece u školi trebaju nastojati naći stvarne razloge. Naš čitalac pokazuje da je od roditelja koji vode brigu o svojoj djeci i njihovom uspjehu u školi, što treba biti primjer svim drugim roditeljima, kojih je u današnje vrijeme sve manje takvih. Razumljivo je da odlazak djeteta u džamiju znači zadržavanje određeno vrijeme, međutim, da to ne bi predstavljalo problem potrebno je vrijeme svesti na nužno potrebno, a to znači da u ni jednoj varijanti to ne bi smjelo biti više od 30 minuta. Taj period, složit će se svako, ukoliko se pravilno rasporedi vrijeme za učenje, može predstavljati odmor od učenja, što je takođe potrebno. Roditelji moraju znati da djeca nekada zloupotrebljavaju odlazak u džamiju, kako bi na taj način dobila  saglasnost roditelja da izađu iz kuće, a potom izlazak koriste za puno drugih stvari koje nemaju veze sa džamijom. Zato je važno razgovarati sa djecom, kako bi se saznalo u šta troše vrijeme. Nisam za to da se zbog moguće zloupotrebe izlaska u džamiju djeci zabrani odlazak u nju, kao što nisam ni za apsolutnu slobodu djeteta, gdje ono radi šta hoće, a roditelj samo posmatra, bez prava niti mogućnosti da o tome pita ili sazna bilo šta.
U svakom slučaju, najvažnije je da roditelj u svakom momentu zna gdje je njegovo dijete, gdje i sa kim provodi vrijeme, da po potrebi interveniše, to jest, ograniči mu slobodno vrijeme ili krug ljudi sa kojima se može družiti, kako se ne bi dogodilo da ono pođe putem kojim ne bi trebalo poći, jer je djetetu u njegovom školskom ili srednjoškolskom uzrastu najvažnije da je uspješno u školi, da naučno napreduje. Slab uspjeh ne smije, niti može biti pravdan izostancima iz škole ili neučenjem zbog odlazaka u džamiju i druženja sa imamima, već naprotiv, odlazak u džamiju i druženje sa imamom moraju rezultirati boljim uspjehom. Ukoliko su stvari obrnute to ukazuje na postojanje problema, to jest signaliziraju roditeljima da se moraju uključiti i poduzeti određene mjere.

PITANJE: Živim u većinskom kršćanskom okruženju i imam jednog prijatelja, kršćanina, koji je doživio tešku saobraćajnu nesreću. Van životne je opasnosti, ali će trebati puno vremena da se oporavi. Želio bih znati da li mi je grijeh da molim Allaha da on što brže ozdravi?

ODGOVOR: Islam ne zabranjuje da pripadnici islama grade i imaju dobre odnose sa svojim susjedima, već naprotiv, insistira na njih, tako da nema ničega lošeg niti štetnog u onome što je navedeno u pitanju. Ono što je važno spomenuti jeste da izgradnja dobrih međususjedskih odnosa ne smije biti nauštrb niti na račun vjere islama, to jest, ne smije biti praćena činjenjem nečega što islam zabranjuje, već mora biti u okvirima granica opisanim u izvorima vjere islama. Posljedica i rezultat dobrih susjedskih odnosa jeste obilaženje u bolesti, kako je navedeno u pitanju, tako da nema ničega štetnog u tome da osoba koja pita obiđe svog prijatelja, iako je druge vjere, pokazujući na taj način pažnju prema njemu i zaželi mu brz i uspješan oporavak nakon nezgode.

PITANJE: Nosim zubne proteze i postoji pasta, koja kada se nanese 24 sata zalijepi protezu za vilicu. Da li mogu tako uzeti abdest i klanjati?

ODGOVOR: Zubne proteze ne prekrivaju čitavu površinu usta, tako da njihovo lijepljenje ili nelijepljenje neće uticati negativno na ispravnost abdesta. Lijepljenje proteza se praktikuje na samom početku, kada osoba još nije navikla na nošenje zubnih proteza, tako da ono predstavlja olakšanje u tegobi, to jest, navikavanju, koje se može prakticirati.
Ono što je važno spomenuti jeste da se prilikom ispiranja usta ispira površina koja je u kontaktu sa hranom, čime se izbacuju ostaci hrane između zuba, a to će biti obavljeno u ovom slučaju, tako da prethodno pomenuta praksa može biti primjenjivana u slučaju kada za nju postoji potreba.

PITANJE: Muž mi je alkoholičar, odao se lošem društvu, zalutao je od vjere. Šta mi je činiti kako bih pomogla i njemu i meni?

ODGOVOR: Pomenuta situacija predstavlja veliko iskušenje u kojem se vrlo često može naći žena muslimanka, koja želeći spasiti svoju vjeru najčešće ne zna šta joj je činiti.
Imajući u vidu važnost i ozbiljnost bračne zajednice, ne treba odmah požuriti sa razvodom braka, potrebno je uložiti maksimum napora da se brak sačuva i da se bračni drug dozove pameti, to jest, da mu se pokuša predočiti problem i propast u koju vodi sebe i svoju porodicu. U tom smislu žena mora mudro koristiti svaki momenat kada je njen suprug trijezan, da razgovaraju, da se savjetuju, da u to vrijeme možda pozove na kahvu ili posjetu nekoga od članova svoje rodbine ili rodbine muža, koji svojim savjetima i svojom pričom mogu pomoći da muž uvidi da je krenuo pogrešnim putem, da učini tevbu i krene putem popravljanja.
To su stvari za koje će žena, inšallah, dobiti nagradu Uzvišenog Gospodara i koje se moraju prakticirati stalno i uporno, po mogućnosti spontano, da muž ne osjeti da je to plan koji ima nešto protiv njega, da ne povrijedi njegovu sujetu, jer će u tom slučaju biti osuđen na propast.
Ukoliko takva aktivnost ne urodi plodom, ili ukoliko maltretiranje ili fizičko zlostavljanje dobiju na intenzitetu, onda je jedino rješenje i spas razvod braka, to jest, ostavljanje takvog čovjeka, jer će u suprotnom žena, a i djeca, ukoliko ih ima, biti žrtve takvog čovjeka, nepopravljivog alkoholičara, a to je sa aspekta vjere nedopustivo.

Muftija Rešad-ef. PLOJOVIĆ