Glas islama

Šta o persektivama reći? Nakon što imamo na umu, moram to još jednom ponoviti, da jesmo u krizi, da jesmo podijeljeni svugdje, praktično i po vjerskom i po nacionalnom, da zato ima ozbiljnih razloga u samoj istoriji sistematskim pritiscima, kojima smo posebno izloženi  u ovim regionima, i da se to, naravno, reperkuira kasnije i u tim društvima u SAD, u Australiji, u dijaspori generalno, naše saznanje je presudno. 
Mene boli duša kada se sjetim Meše Selimovića o našim krivicama. Nije mjesto osjećati se krivim zbog islama, nije istini blizu, nije čestito. To je strahovita zabluda koja rastužuje, ali to su nam nametnuli. Islam je ono zbog čega se moramo osjećati najponosnijim, ono što je prosvijetilo i uobličilo dušu Bošnjaka, ono što je njega zaista konačno suočilo sa njegovom razlikom od drugih i onim što je on zaista po sebi. Dakle, vratilo ga sebi.

Islam je radost, a ne sramota

Mi smo islam smatrali, čak i kroz takve velikane pera i duha, kao neki žig sramote. To moramo izbrisati na svim nivoima, od djeteta koje je tek progovorilo, do starca i starice od 90 godina, stalno ih navraćati na to da se raduju, da je islam razlog radosti.
Dakle, po tom osnovu, može li se naše jedinstvo time nekako vratiti?
Da pređem na ono zadnje, a to će biti iznenađujuće kratko. Nadam se da ćete mi oprostiti za ovaj prvi dio, a to nije ni pola onoga što sam vam htio večeras reći. 
Gdje bi bila nada

Gdje je naša krivica, tu bi bila i nada. Možemo mi to ispraviti. Ako ispravimo onda ćemo biti dovoljno jaki da sa tom zalihom unutrašnje snage, koju ćemo dobiti iz našeg uzajamnog razumijevanja, odolimo mnogo većim pritiscima. Tih pritisaka ima. Oni nisu samo dio nekakve zavjere. To je normalno funkcionisanje u ovom svijetu. Imate situaciju u kojoj treba da ste sposobni da opstanete. Ali bit ćete sposobniji ako ste zajedno i ako znate da onaj vjerski elemenat u vama nije nešto što vas je odvratilo od vas nego što vas je vratilo vama. I to je velika lekcija.

Kako oprostiti

E, šta sad uraditi? Ima jedna pričica „Kako da mu oprostim“. Eto, recimo kod nas u Sandžaku, u Novom Pazaru, neko vas ljuti i vi kažete: „Pa kad nije u pravu s pravom me ljuti.“ Vi ste se naljutili jer on vas je uvrijedio. Može biti prijatelj, može biti institucija.
Šta uraditi dalje? Umjesto da se naljutite, potražite opravdanje za njega u sebi. Mislim da je to veliki savjet za Bošnjake. Mislim da je to vještina koja će nama Bošnjacima mnogo pomoći. I mislim da je to vještina za koju smo mi sposobni, ali smo je malo pozaboravili. Onda mu ne nađeš razlog i kažeš: „Dobro, možda je nervozan malo“, ako je to tvoj prijatelj. „Ali šta ako je nervozan“, onaj drugi glas u tebi kaže. „Zašto da mu oprostim? I ja sam nervozan“, a onda opet da se pokuša: „Pa dobro, ali on je nervozniji, on je mlađi (ili on je stariji)“, sve jedno, i jedno i drugo može da se uzme kao otežavajuća okolnost za vas, a olakšavajuća za njega. Ali i na to nemate dobar odgovor, pa kažete: „Pa šta ako je mlađi ili stariji, opet nema pravo, baš ću da mu kažem,  ne može on meni tako“, pa opet potražite, suzdržite se, pa nađite opet razlog: „Možda mu se desilo nešto što ja ne znam.“ Pa idi dalje i sve do 40 razloga, stalno ih nalazi za njega da bi ga opravdao prije nego što ćeš se sa njim posvađati. Pa kad i poslije 40 ne nađeš dovoljno dobar razlog, onda se okreni sebi i kaži: „Vidi kakav sam ja čovjek, moj brat mi nudi 40 razloga, a ja ne prihvatam ni jedan.“ I prebacite to sebi, a njemu oprostite.
Dakle, mislim da bi to bio savjet za sve nas. Moramo biti manje inpulsivni, manje plahi, manje skloni svađi, posebno sa bliskima, nama Bošnjacima. Moramo pokušati da nađemo u sebi snage da tu inpulsivnost kontrolišemo. Dakle, sebe da ograničimo, da ne činimo nešto što bi njih naljutilo, a kada oni nas ljute da im opraštamo. Kada bi to postala opšta praksa počelo bi se stvarno stvarati jedno ozbiljno jezgro našeg identiteta koje, ustvari, sebe počinje poštovati.

Temelji moraju ostati netaknuti

I druga vrlo ozbiljna stvar, koja je sada već institucionalna, znači razumijevanje da su neke institucije apsolutno temelji našeg identiteta i da se ne smije dozvoliti da se tu ni jedan konac rašije. Ako islam ima takav uticaj na naš nacionalni identitet, da je već organski dio našeg integriteta, ne samo integrišući faktor, već faktor koji ulazi u naš identitet, onda je to jedna od onih tema, možda prva, u kojoj se ne smije dozvoliti nikakav unutrašnji sukob. Moramo razumjeti da je sve to iznad svega što je privremeno, a da služi za ono što je u nama vječno. Jer onaj koji se uzdržao od toga, uzdržao se od sebičnosti. 
Moramo razumjeti da su i Bošnjaci, kao i svi drugi danas, primarno izloženi opasnosti sebičnosti, iskušenju sebičnosti. Danas je vrijeme grabeža, pljački. Tome treba odoljeti, jer vjerujte, niko ko je sebičan nije zadužio svoj narod i niko ko je bio sebičan nije opstao. Svaki narod je opstao zbog onih nesebičnih, zbog njihovog postojanja i zbog  njihove nesebičnosti.
Ako sve ovo imamo na umu, mislim da sva ona realnost, politička, regionalna, međunarodna, lokalna, dobija unutrašnji kontekst, i što je najvažnije - redosljed. Počinjemo razlikovati najvažnije, koje mora ostati netaknuto od svega ostalog što postepeno može da dobije ovu ili onu formu, jer i mi moramo se dozvoliti razlikovati.
Eto to je ono što sam ostavio za ovaj završni dio. Moja nadanja su tu usredočena, koncentrisana u uvjerenje da ćemo stići do 40 opravdanja za svakog onog među nama. To se odnosi na nas. Kome nismo do sada oprostili moći ćemo poslije toga reći: „Ponudio je 40, neću dalje da idem, oprostit ću mu“, ne tražeći dalje razloge i da ćemo iz toga shvatiti da, ustvari, na nesebičnosti počiva  ovaj svijet, a sve drugo su stvar organizacije i sredstava.
Duša koja čini jedan narod je ta unutrašnja islamska i ozarenost koja je kod Bošnjaka neugašena do danas i koja će, ako Bog da, razgorjeti novim sjajem.
Hvala vam.

Nakon predavanja prof. dr. Ferida Muhića, prisutnima se obratio glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer-ef. Zukorlić, koji nije krio oduševljenje i zahvalnost profesoru Muhiću zbog održanog predavanja.
„Rijetki su trenuci kada možete slušati predavanje Ferida Muhića. Rijetke su zajednice koje među sobom imaju čovjeka kao što je Ferid Muhić. Ponosim se što imam priliku poznavati ovog čovjeka. Mislim da je posebno važno što imamo priliku da nam govori neko ko nije stalno ovdje sa nama. Jer onaj koji nije u onom istom loncu, često stvari vidi jako bolje, a savjeti, poruke i pouke dobijaju na značaju i težini.
Ovo svoje izlaganje završit ću jednim pitanjem, a hajdemo zajedno tražiti odgovore, a to je: DA LI NESLOBODNI NARODI IMAJU PRAVO NA JEDINSTVO? – kazao je Glavni muftija u svom obraćanju.