Glas islama

Intervju sa Aladinom Imamovićem: Na Internacionalnom festivalu duhovne muzike „Bugojno 2009” hor Đulistan je sa ilahijom „Smiraj srca moga“ pobijedio u kategoriji najbolje ilahije u posljednjih pet godina Rođen 25.01.1978 god. Student je medicine i psihologije. Osnivač je muzičkog festivala „Stari Grad“ (2004), jedan od osnivača Radija „Stari Grad“ (2006–2008) i hora Đulistan (2003), čiji je danas umjetnički rukovodilac. Većinski je autor prvog albuma hora Đulistan „Sandžačke ilahije“, gdje je napisao muziku i tekst za pet od ukupno sedam ilahija, koje su se našle na njemu. Potpisuje i dvije do sada snimljene ilahije koje će se naći na drugom albumu ovog hora. Trenutno je zaposlen u Gradskoj upravi.

Glas islama:  Kada si osnovao Ðulistan i odakle je potekla ideja za njegovo osnivanje?
Imamović: Jedan sam od petnaestak mladih ljudi koji su se krajem 2003. godine okupili radi pripremanja kurban-bajramskog koncerta. Većina nas je ranije pjevačko iskustvo stekla višegodišnjim članstvom u Gradskom horu, pa je i koncert koji smo pripremili naišao na pozitivne kritike i opšte oduševljenje. Otuda, izrodila se ideja o formiranju hora koji će u kontinuitetu njegovati i na sebi svojstven način čuvati ilahiju i kasidu, kao jedan od veoma bitnih elemenata bošnjačko-islamske kulture i duhovnosti. Odatle i počinje priča o KUD-u i horu Đulistan, onakvom kakav sada jeste. Nerijetko i sevdalinka, kao poseban književno-muzički izraz, pronalazi mjesto na našem repertoaru.
Glas islama:  Kako motivišeš omladinu da uđe u hor, da vam se pridruži, da ne odustane?
Imamović: Prije svega, ljudi koji su članovi hora i oni koji žele da to postanu imaju onu zajedničku crtu, na kojoj se i temelji sveukupno funkcionisanje hora. To je ljubav prema Allahu dž.š., prema islamu, te želja da se kroz poseban kulturološki izraz prenese i proširi poruka o toj ljubavi. Pojedini mladi ljudi uviđaju i širi značaj djelovanja hora, kao što je podsticanje na kreativnost,  samoostvarenje, socio-kulturološki aspekt i sl. Članovi hora su veoma povezani, kako misijom, tako i posebnim prijateljstvima i druženjem koje se na tom putu ostvaruje. Pored toga, rezultati koje hor postiže su dovoljno dobar razlog da se u istom ostane i napreduje.
Svaki član hora izgrađuje svijest o pojedinačnoj i kolektivnoj važnosti u kontekstu širenja poruke islama, prezentovanja kulture i duhovnosti i građenju dobrog imidža svog grada, regiona i naroda.
Svi sa zadovoljstvom i punom odgovornošću prihvataju ulogu svojevrsnih kulturoloških ambasadora Novog Pazara i Sandžaka.

Glas islama: Gdje ste sve do sada gostovali?
Imamović: Hor Đulistan za sobom ima preko 400 nastupa u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji i Hrvatskoj. Ono što je karakteristično jeste da se broj nastupa na nivou godine konstantno uvećava. Razlog tome leži u kontinuiranom rastu kvaliteta hora, koji se temelji na upornosti, radu, zrelosti i iskustvu njegovih članova, ali i sve većoj ljubavi prema onome čime se bavimo. Od 2006. godine, kada smo dobili poziv za učešće na velikom koncertu „Pod zastavom Muhammeda s.a.v.s.“ u sarajevskoj Zetri, bez nas ne prolazi nijedna značajnija manifestacija iz domena islamske duhovne muzike. Nadam se da ćemo uskoro dobiti priliku i da se predstavimo publici van teritorija bivše Jugoslavije.

Glas islama: Koja vam je najdraža nagrada? Reci mi nešto o ovoj najnovijoj koju ste nedavno dobili?
Imamović: Đulistan je osvajao brojna zvanična i nezvanična priznanja u toku svoje šestogodisnje tradicije. Istakao bih nagrade dobijene na Internacionalnom festivalu ilahija i kasida u 2008. godine u Zenici, gdje su naši solisti Zilha Rašljanin i Ilhan Ćelović osvojili drugo mjesto i prvu nagradu medija, te posljednje priznanje na Internacionalnom festivalu duhovne muzike „Bugojno 2009.“. Na ovom festivalu naš hor je sa ilahijom „Smiraj srca moga“ pobijedio u kategoriji najbolje ilahije u posljednjih pet godina. Kuriozitet ovog priznanja jeste to što hor postoji samo godinu duže. Sama činjenica da smo se našli u užem izboru za ovako značajnu nagradu, u društvu sve samih priznatih horova kakvi su Arabeske, Hazreti Hamza, Kevser, Gazel, Rejjan i drugi, za nas je svojevrsno priznanje.

Glas islama: Koliko imate članova?
Imamović: Hor broji oko 50 članova svih uzrasta. Od osnovaca i srednjoškolaca, do studenata i akademskih građana. Zbog nedostatka prostorija morali smo prekinuti rad sa dječjim horom Đulistan, koji je funkcionisao godinu dana i brojao oko 60 članova.

Glas islama: Gdje vježbate i koliko?
Imamović: Trenutno obavljamo probe u holu Doma kulture, dva puta nedjeljno. I pored sve zahvalnosti, moram napomenuti da je ovaj prostor neadekvatan našim potrebama. Poseban problem nam predstavlja početak bioskopske sezone, jer se jedini odgovarajući termini poklapaju sa filmskim projekcijama. Otuda, prinuđeni smo da po ko zna koji put tražimo novi prostor.
Nadam se da ćemo, poslije šest godina rada i niza postignutih rezultata, konačno doći do svojih prostorija, kako bismo intenzivirali rad i postizali još bolje rezultate.
Glas islama: Okušao si se i u pisanju ilahija, i to vrlo uspješno. Reci mi nešto o tome.
Imamović: Prve ilahije napisao sam 2004. godine, pripremajući prvi album hora. Lakši dio posla predstavljalo mi je pisanje muzike, dok je pisanje tekstova nosilo veliku dozu odgovornosti. Međutim, mislim da je sve u meni kulminiralo u onom pozitivnom smjeru, pa su i nastale ilahije „Aman, aman“, „Nad Sandžakom“, „O suze moje“, „Zbog Tebe, moj Allahu“ i „Allah Jedan je“.
Nešto kasnije napisao sam „La illahe ilallah“ i „Dova za Sandžak“, te ilahije koje će se naći na našem drugom albumu „Smiraj srca moga“ i duet sa renomiranim zagrebačkim horom Arabeske „Tebi Jedini“.
Ono što u muzičkom smislu odlikuje većinu ilahija koje sam pisao jeste pokušaj da se približe savremenim muzičkim tokovima. Na taj način sam želio da pitkijom formom približim tekstualnu suštinu čak i onima kojima je ilahija bila prilično daleka.

Glas islama: Sadašnji hor Isa-beg je bio u sastavu Ðulistana. Šta se desilo?
Imamović: Pojedini članovi tog hora ponikli su u horu Đulistan, u kome su i stekli određenu količinu znanja i iskustva. Došlo je do razilaženja po ideološkoj osnovi, što je bio i ključni kriterijum podjele. Par nekadašnjih članova našeg hora tada je riješilo da osnuje novi hor. U svakom slučaju, smatram da je postojanje konkurencije jedan od preduslova napretka.

Glas islama: Koje su prepreke na koje Ðulistan nailazi? Ima li vlast sluha za vaše potrebe? Ima li narod? Imate li neke sponzore?
Imamović: Prepreke različitog tipa obično postoje u svim segmentima života, tako da se neću posebno obazirati ni na koju. One prosto jačaju želju svih nas za dostizanjem novih ciljeva.
Novi Pazar je područje koje godinama bije različite bitke i nekako je uslijed toga kultura ostala u zapećku. Otuda, smatram da nema ni sjajnu poziciju na skali prioriteta, te da samim tim ni Đulistan nema poseban tretman.
Nadam se da će se situacija ubrzo promijeniti i da će ići u prilog unapređivanju sistema vrijednosti i trasiranja novih smjernica kojima će se mladi u Novom Pazaru i Sandžaku voditi. Jedino je to garancija buduće kontinuirane nacionalne osviješćenosti, a na taj način i kvalitetnog međuetničkog i međunacionalnog razumijevanja.
Odnos naroda prema horu i njegovim rezultatima je svojevrsno nadahnuće svim članovima istog.
Napomnjem da se hor u najvećoj mjeri finansira samostalno, ali da povremena pomoć od strane Mešihata IZ-e u Srbiji, lokalne samouprave i nekolicine naših prijatelja iz privatnog sektora, jeste itekako dragocjena.
Pomoc državnih institucija u potpunosti izostaje iako je hor Đulistan na svojevrsan način promoter države u cjelini.
Nadam se da će nakon ovog razgovora biti više onih koji će nam pomoći u obezbjeđivanju adekvatnih prostorija i sredstava za završetak i izdavanje albuma, te unapređivanje naših ostalih aktivnosti.

Glas islama: Sa kime ste do sada sarađivali?
Imamović: Hor Đulistan se svojim radom, kvalitetom i priznanjima nametnuo kao veoma poželjan saradnik brojnim istaknutim pojedincima i organizacijama koje djeluju, kako u sličnoj, tako i u nekim potpuno drugačijim sferama kulturološke ekspresije.
Najdraže saradnje su one na kojima se temelje sve buduće značajnije saradnje. Posebno izdvajam pojedince koji su umnogome doprinijeli izdavanju našeg prvoga albuma, moje velike prijatelje Sulejmana Zatrića i tadašnjeg producenta i šefa orkestra Senada Nena Trtovca.
Riznicu naših brojnih saradnika čine posebnom brojni istaknuti pojedinci, među kojima su maestro Mehmed Bajraktarević, maestro Emir Nuhanović, naš sadašnji producent Eldin Huseinbegović, hfz. Aziz Alili, hfz. Šaban Burhan, primadona Aldijana Tuzlak, Sami Jusuf, Sami Ozer, Mustafa Demirdži, Muharem Serbezovski, Zejd Šoto i mnogi drugi.
Tijesna je i saradnja sa nekolicinom istaknutih horova. Izdvajamo saradnju sa našim dragim prijateljima, zagrebačkim horom Arabeske i ansamblom Sultan Mehmed Fatih.
Postoje indicije da će se broj značajnih saradnika ubrzo uvećati, te da će se, na moje posebno zadovoljstvo, među njima naći i novopazarski hor Rašanke koji njeguje srpsku tradicionalnu muziku.
Na kraju, upućujem zahvalnost svima koji su u bilo kom smislu učestvovali u radu ili pomogli hor Đulistan.

Glas islama: Kakve su vam ambicije?
Imamović: Želja nam je da u što skorijem periodu dovršimo snimanje svog drugog albuma i da ga izdamo za Hayat produkciju. Dinamika, naravno, zavisi od materijalnog konteksta, jer su nove ilahije već odavno pripremljene. Takođe, već smo preduzeli puno toga u smislu prepjevavanja naših ilahija na turski i engleski  jezik, što ide u prilog ambiciji da internacionalizujemo svoj rad i predstavimo se što široj publici.

Razgovarala: Sanela Misirlić