Glas islama

PITANJE: Jedan naš čitalac nam se obratio sa nekoliko pitanja: “Interesuje me da li je dozvoljeno da se posti nafila post petkom i subotom ili subotom i nedjeljom, znači spojeno, ili pak početi petkom pa postiti više dana uzastopno? Zapravo, radi se o tome da sam htjela postiti 10 dana Zul-hidždžeta, ali nisam počela u srijedu, već u petak. Znam da je pokuđeno da se posti samo petkom, samo subotom, ili samo nedjeljom, ali čula sam da je pokuđeno i da se zaposti u petak, bez obzira da li se radi o postu više dana uzastopno. ODGOVOR: Kada se govori o dobrovoljnom - nafila postu potrebno je napomenuti da nije svaki oblik dobrovoljnog posta na istom nivou, jer postoji nafila post koji je na stepenu sunneta, kao što je slučaj sa postom 9. i 10. dana mjeseca muharrema (dan Ašure sa danom prije njega), zatim dobrovoljni post koji je na stepenu poželjnosti - menduba, kao što je post 3. dana od svakog mjeseca (bijeli dani, 13., 14. i 15. dan), post ponedjeljkom i četvrtkom, šest dana mjeseca šewala itd., a takođe postoji i dobrovoljni post na stepenu nafile, djela koje ukoliko se učini slijedi nagrada, a ukoliko se ispusti ne postoji nikakava kazna.
Postiti samo jedan dan: petak, subotu ili nedjelju, odnosno izdvojiti  jedan dan koji se želi postom posebno učiniti vrijednim u odnosu na druge dane, spada u pokuđene stvari, ne zbog samog posta u njemu, već zbog namjere koja se ima sa postom u tom danu, a to je odlikovanje tog dana u odnosu na druge dane, jer je u tome oponašanje sljedbenika drugih religija koji su odabrali određene dane da ih posebno obilježavaju, tako da musliman to ne smije činiti, jer postoje jasni hadisi koji to zabranjuju. Poslanik a.s. o džumanskom danu, petku, kaže: „Nemojte noć uoči petka posebno izdvajati u odnosu na druge noći po pitanju ibadeta, niti džumanski dan, petak, po pitanju posta, osim ukoliko je riječ o postu kojeg neko izvršava zbog obaveze ili drugog razloga.” (Muslim), a u predaji koju bilježi Ebu Hurejre se dodaje: “Nemojte postiti samo petkom, dodajte dan prije ili dan poslije.”
Iz citiranog se jasno razumije poruka Poslanika a.s., a razlog je, kako smo već spomenuli, zabrana oponašanja sljedbenika drugih religija.
Ukoliko se radi o postu kojim se nadoknađuju propušteni dani ramazana, ili se radi o nekoj drugoj vrsti dobrovoljnog posta koji obuhvata petak, subotu ili nedjelju, onda ne postoji smetnja, niti razlog zabrane posta u njima. Na primjer, ukoliko se desi da su to srednji dani jednog mjeseca (bijeli dani) koje je poželjno postiti. Dakle, nije zabranjeno zapostiti u petak, niti u subotu, ukoliko se njima želi dodati dan koji slijedi, ili više dana, jer u tom slučaju ne postoji sličnost između posta muslimana i prakse sljedbenika drugih religija po pitanju veličanja određenih dana.

PITANJE: Obzirom da se bliži kraj 2009. godine i početak 2010., a samim tim i sve ono što  prati  obilježavanje početka nove kalendarske godine - razna veselja, igranke itd., zanima me kako da se musliman odnosi  prema svemu tome?

ODGOVOR: Svaki narod ima svoje praznike i dane koje na poseban način obilježava, koji ga čine prepoznatljivim, tako da je i Nova godina jedan od tih dana.
Pripadnici islama imaju svoje blagdane, dane koje posebno obilježavaju, tako da nisu uskraćeni u odnosu na druge sa kojima žive. Među tim danima su dva bajrama i Nova hidžretska godina.
Ono što se dešava jeste da je sredina u kojoj žive muslimani ostvarila veliki uticaj na njih, tako da oni u velikom broju obilježavaju i raduju se tuđim praznicima jednako kao i svojim, učestvuju u njihovom obilježavanju, vrlo često na način koji je islamom strogo zabranjen, uz alkohol, muziku i igru, koji vrlo često uzrokuju blud, ranjavanja, ubistva itd.
Ovo samo pokazuje stanje i svijest pripadnika islama u našem okruženju, koji su, ne poznajući svoju vjeru i svoju tradiciju, podlegli uticaju raznih faktora, kojima je cilj potpuna asimilacija muslimana.
Pripadnik islama mora biti svjestan da obilježavanjem praznika koji nisu njegovi, to jest nisu dio njegove vjere, već nečije druge, čini nešto čime postaje sličan sljedbenicima te vjere, a razlikuje se od pripadnika svoje vjere, jer Poslanik a.s. kaže: „Ko oponaša jedan narod, njemu pripada.“
Sramota je i grijeh ne znati kada je tvoja Nova hidžretska godina, a obilježavati tuđu; sramota je ne znati poruku Bajrama i ne obilježiti ga onako kako mu priliči, a slušati, govoriti i učestvovati u raznim praznicima koji nisu islamski.
Sramota je i grijeh da roditelji svoju djecu ne nauče koji su njihovi blagdani kojima se trebaju radovati i veseliti u skladu sa propisima vjere, već ih prepustiti drugom da ih vaspitava i uči o njegovim praznicima, kao što je slučaj sa Svetim Savom i drugim pravoslavnim praznicima, o kojima se muslimanskoj djeci  govori u školama, o kojima djeca pišu radove, učestvuju na priredbama koje se organizuju u cilju obilježavanja istih, raduju se i vesele nečemu što nije dio njihove vjere, niti njihove tradicije.
Zato je krajnje vrijeme da se osvijestimo i probudimo iz dugogodišnjeg sna i učinimo nešto, onoliko koliko je u našoj moći, čime ćemo pomoći sebi, svojoj porodici i svojoj zajednici da prepoznamo vrijednosti svoje vjere, da se tim vrijednostima vratimo, a samim tim spasimo sebe i porodicu od udaljavanja od vjere i asimilacije, što je neminovni rezultat koji je posljedica udaljavanja od svoje vjere. To ni u kom slučaju ne znači da musliman treba da mrzi sve što nije njegovo. Naprotiv, musliman mora poštovati svog komšiju, kolegu na poslu i sl., ali takođe tom istom treba pokazati šta je vjera islam u praktičnom smislu, objasniti mu da i muslimani imaju svoje blagdane koje obilježavaju i kojima se raduju i žele da se o njima jednako govori kao što se to čini sa drugima.
Umjesto veselja i radosti u znak Nove 2010. godine, koja nije muslimanski blagdan, muslimani se trebaju radovati svojoj Novoj hidžretskoj 1431. godini koja nastupa 17. decembra, u znak koje trebaju obradovati i razveseliti svoje ukućane.

Muftija Rešad ef. PLOJOVIĆ